Banja Srbija

Pažljivim osluškivanjem jezika shvatićete da je u Srbiji odomaćen i izraz: BANJA!
Primenjujemo ga kada poželimo da kažemo koliko nam je lepo, kako nam je dobro, kako je sve u najboljem redu – baš je BANJA!
Verujte – Srbija je BANJA!

Kult “Svetih lekara” – vračeva i “Svetih veterinara” se u nas razvijao od 13-tog veka. Vrači Kuzman i Damjan su bili rimski lekari čiji se kult dugo održao u našim krajevima. Bili su znani kako po tečenju tako i po jednoj transplataciji noge. Pored njih se u nas poštuje i Pantelejmon, lekar iz Nikomedije, tako da su sva trojica proglašeni za svece.

Lekari Kir i Jovan, Samson i Diomed, Zotik i Kozma kao i svete Tekla i Matina su prikazivani u dvoje. Neki kako drže u rukama skalpele, lekarske pincete.
Takve freske se nalaze u manastirima: Dečani, Žiča, u Markovom manastiru, u Arilju i Hilandaru. Jedna od najpoznatijih i najbolje očuvanih fresaka na tu temu je freska sa likom Svetog Kuzmana, iz 1314. godine, i nalazi se u kraljevskoj crkvi u Studenici. Ovaj sveti čovek je predstavljen sa lancetom u ruci i sa lekarskim kovčežićem. U srednjevekovnoj Srbiji, paralelno uz osnivanje manastirskih bolnica, prevođena su dela najpoznatijih antičkih i srednjevekovnih autora iz oblasti dijetetike, praktične terapije, dijagnostike i opšte higijene.

U rukopisnim zbirkama nalaze se, između ostalih:

  • “Jestestvoslovije”
  • prevod Hipokritovog “De natura homini”
  • “Beseda od poznatija bolesti po pipanju žili” – prevod Galenovog spisa “De pulsu”
  • prevod Diskoridovog dela “De material medica”
  • “Skazanije o poštatih čelovječeskih” vizantinca Simeona Seta
  • i nesumnjivo najznačajniji “Hilendarski medicinski kodeks”.

Svi ovi rukopisi su prevođeni na srpsku medicinsku terminologiju. Kralj Milutin ( 1282 – 1321 ) je podigao u Carigradu bolnicu u kojoj je u XIV i XV veku postojala i Medicinska škola. Pomenuta je i u Studeničkom i Cetinjskom letopisu.

Milutinov savremenik, arhiepiskop Danilo drugi kaže:

“U samom Carigradu, na mestu zvanom Prodrom sazda božanstvenu crkvu davanjem bezbrojnog zlata svog i načini i mnoge i divne prekrasne palate i postavi Ksenohodije. to jest bolnice i tu načini mnoštvo odora radi počivanja bolnima. I mnoge veste lekare našavši dade im mnogo zlata i šta im je na potrebu, da neprestano nadziravaju bolesnike lečeći ih.” Autor “Srpske medicine od IX do XIX veka”

navodi da je Sultan Muhamed II Osvajač, poklonio manastir s Milutinovom bolnicom i Medicinskom školom jednoj srpskoj vlastelinki.

Najsigurniji bivate kada su vaš izbor mesta u kojima medicina pored raznih metoda koristi ono što nam je priroda dala, ne samo zarad lečenja već i zbog zaštite i rehabilitacije.
Kada uzmete u obzir i da se medicini pridavala izuzetna pažnja; još od vremena Svetog Save; i da je i danas posebno uvažavamo onda možete da budete sigurni da ste se opredeljujući se za Srbiju opredelili za istinske vrednosti profesije humanih ljudi od izuzetnog znanja.
Prepoznajete nas u ovom iskazu.

Mi smo organizovani u Opšte udruženje specijalizovanih zdravstvenih ustanova za prevenciju invalidnosti i rehabilitaciju.

Drevni Carigradski drum; njegov deo je bio i deo današnjeg Bulevara Kralja Aleksandra u Beogradu; bio je glavni put koji je preko Srbije vodio na Istok.
Išao je od Beograda, preko Smedereva, dolinom Morave, preko Jagodine, Ćuprije, Aleksinca, Niša i Pirota, pa preko Sofije, Plovdiva i Jedrena u Carigrad.

Kada je Jedrenskim mirom 1829-te Srbiji priznata autonomija drum je na dalje bio neutralnim zemljištem kojim su i dalje putovali Tatari beogradskog vezira i kuriri stranih država. I danas se putuje ovim drumom!

Stres; moderno oboljenje vremena u kome smo, tempo života kojem smo svakodnevno izloženi ali i svest o preko potrebnoj pripremi sebe samog za godine koje dolaze ne retko nas uvode u razmišljanje – kretati se i putovati kako bi očuvali zdravlje i vitalitet.
Putuju i ljudi izloženi akutnim i hroničnim oboljenjima, povredama i slično.

Kroz Srbiju, za razliku od inih prostora zemnog šara ima gde da da se putuje u potrazi za zdravljem, boljom kondicijom i vitalitetom!
Banje su u rimsko vreme bile izvor zdravlja, oaze mira, tišine, čistog vazduha u kojima se čovek oporavljao, odmarao, lečio, snažio,, pojačavao otpornost organizma spram raznih bolesti, rekreirao, zabavljao.

Bile su banje to i u vreme kada je Kralj naveo Skupštinu da usvoji Zakon kojim je postavio standarde mesta, rada i obaveza kako bi podstakao sjaj koji nam je priroda podarila, naveo domaćine da urede kur-salone, da dovedu do njih fijakere, tramvaje i prve automobile za prevoz gostiju i da nas podseti na neodoljivu lepotu tihanih ponoći i mekih trava.

Banje su tako postale i vaspitna škola za pravilan higijenski život i za negovanje istog u životu.
Brojem više od 140 termo mineralnih izvora i 40 banja, i raznolikošću mineralnih i termalnih izvora, Srbija se ubraja među najbogatije zemlje u Evropi.

Njihova lekovitost je korišćena još u vreme Rimljana.
Da lije neophodno prodati dušu đavolu, kao stoje učinio Geteov Faust, da bi se postigla večna mladost?
U današnjem svetu, a naročito u Srbiji, to je mnogo jednostavnije.
Dođeš u Banju da te okrepi, zaceli, podmladi,a sasvim je svejedno gde, da li u Vrnjačkoj Banji, Gamzigradskoj, Bukovičkoj, Soko Banji, Kuršumlijskoj, Banji Koviljači, Mataruškoj, Radaljskoj, Ribarskoj, Sijarinskoj, Vranjskoj, u Seltersu

Kupatila sa toplom vodom, podjednako su koristili kako bogati tako i siromašni još od 70-te godine pre nove ere. To što su bogati imali privatna nije smetalo običnom svetu, svakodnevno su im na raspolaganju bile stotine javnih kupatila. Kupatila su radila od izlaska do zalaska sunca.
Posle Rimljana kupatila sa toplom vodom uveli su i Jevreji, u prvom veku posle Hrista.

Današnji Niš, drevni Naisus, rodni grad cara Konstantina; po kome će Konstantinopolj, Carigrad, Istanbul poneti ime; ima Nisku Banju u koju su iz Medijane dolazili i Rimljani na kupke, Ćele kulu, staru utvrdu i gurmanluke samo takve.
Kako je imperator ovde rođen Niska Banja bi i prestonicom sveta! Grad je dobio ime po reci. Nišava je kroz grad tekla i kada su je Kelti nazvali Navisos.
Rimljani su grad nazvali Naissus, vizantinci Nysos, Sloveni Niš, Nemci Nissa.

Kod Niša je Klaudije II pobedio Gote, 269. godine i spasio Rim velike opasnosti. Konstantin Veliki, Rimski imperator, naslednik Dioklecijana, je Naissus, u kome je rođen 274. godine ukrasio raskošnim građevinama i učinio ga značajnim ekonomskim, vojnim i administrativnim centrom.
U doba Vizantije Naissus je bio veliki trgovački grad sa utvrđenjem, a u njemu je 1189. godine Stevan Nemanja, osnivač dinastije Nemanjića, dočekao Fridriha Barbarosu i krstaške ratnike i sa njima sklopio vojni savez.